Francine Sporenda intervjuira Huschke Mau

 

Huschke Mau je preživjela legalizirani sistem prostitucije u Njemačkoj. U ovom intervjuu  fokusira se na zakonske promjene o prostituciji koji su ljetos stupile na snagu u Njemačkoj.

 

F: Kako pojašnjavate popularnu tvrdnju da je Njemačka postala „bordel Europe“?

 Što je po vama, dovelo do toga?

 

HM: Po mom mišljenju, razlozi leže u proširenju Europske unije s pridruživanjem zemalja Istočne Europe i iznimno velike potražnje za prostitucijom u Njemačkoj. Ovdje svaki dan oko 1,2 milijuna muškaraca posjećuje bordele. Uz to, tu su i naši zakoni. Poticanje prostitucije legalizirano je 2002. godine, tako da više nije protuzakonito biti svodnik ili vlasnik bordela. Svodništvo je kriminalizirano samo ako je “izrabljivačko”, što znači, ako je od žene uzeto više od 50% zarade. Ovo se, međutim, ne odnosi na najam prostorija u bordelima – koji je vrlo visok. Uobičajene cijene iznajmljivanja su od 100 € do 180 € po danu.

Politička Desnica često ne odobravaju prostituciju dok istodobno potajno podržava muško pravo [da kupuju one u prostituciji] i preziru žene zbog toga – dok se politička Ljevica i Zeleni predstavljaju s nekom vrstom trikova: idealiziraju prostituciju kao posao, ponekad čak i kao feministički ili osnažujući. Umjesto da nude alternative za žene ili izlaz i podršku, njihova nastojanja su usmjerena da  prostituciju prikažu što je moguće  ugodnijom, a to što 89% žena želi napustiti prostituciju, uopće ne uzimaju u obzir.

F:Možete li nam reći nešto o nedavno donesenom  Zakonu o zaštiti  prostitutki? Što sadržava? Koje  su mu negativne, a koje pozitivne strane (ako ih ima uopće) za žene u prostituciji?

HM: „Zakon o zaštiti prostitutki” je stupio na snagu ovog ljeta i sadržava odredbe koje se odnose na vlasnike bordela i prostituirane. Po tom zakonu, vlasnici bordela sada trebaju dozvolu ili licencu, a onima koji su prethodno osuđivani za trgovinu ljudima zabranjeno je otvaranje bordela. Žene u prostituciji se moraju prijaviti i moraju pohađati individualno zdravstveno savjetovanje. Kondomi su sada obavezni za kupce, što je jedina dobra točka ovog zakona. Kupci koji inzistiraju na seksu bez kondoma sada se suočavaju s visokim novčanim kaznama. Odredbe po stranu, politička strategija koja se očituje u ovom zakonu je samo u uklanjanju najstrašnijih ishoda prostitucije u Njemačkoj, kao što je paušal koji je sada zabranjen. Stvarna situacija, kao takva, uopće nije obrađena. Izuzev obveznih kondoma, ne postoje odredbe koji propisuju odgovornost kupaca, a još uvijek postoji ogroman nedostatak podrške za izlaz iz prostitucije i nema pomoći ženama u pronalaženju alternativa.

Zakon ne propisuje minimalnu dobnu granicu od 21 godine – jer se tvrdi da bi to značilo “zabranu struke”. Rezultat toge je da muškarci i nadalje mogu iskorištavati jako mlade djevojke iz najsiromašnijih područja Europe, ovdje –  u Njemačkoj. Prisilna prostitucija je teško dokaziva  iako su procjene policije da devet od deset žena rade za muškarca iz pozadine.

F: Kažete da su općinske vlasti zadužene za primjenu ovog zakona i da to jamči da neće biti u potpunosti provedena. Možete li objasniti zašto?

HM: Općinske vlasti bi trebale provoditi zakon, ali za to su dodijeljena mizerna sredstva općinama. Gradovi sada moraju stvoriti nova radna mjesta, primjerice u uredima u kojima bi se žene trebale registrirati.Trebamo tumače (op.a. prevoditelje). Trebamo liječnike da obavljaju zdravstveno savjetovanje. No čini se da se država brine samo o tome kako može što više profitirati od prostitucije, a ne ulaže u stvarnu pomoć ženama. Nema dovoljno savjetodavnih centara, nema dovoljno izlazne podrške, a nema ni dovoljne alternative koje žene u prostituciji mogu koristiti ili kojima mogu pristupiti.

F: Možete li objasniti kako legalizacija prostitucije automatski uzrokuje veliku korupciju u policiji, lokalnim vlastima i politici?

HM:To je prije svega svodništvo, vlasnici bordela i muškarci koji kupuju žene profitiraju od legalizacije. Zakonita prostitucija signalizira da je uredu kupiti ženu. Biti kupac nije sramota u Njemačkoj. Naprotiv, muškarac koji  je nedavno završio na sudu zbog toga što je gušio ženu je dobio uputu od samog suca da je jednostavno mogao otići u bordel ako uživa u gušenju žena. Nasilje prema određenoj skupini žena normalizira se na taj način. To nije solidarnost.

Mnogi muškarci u Njemačkoj kupuju žene u prostituciji. Neke studije pokazuju da su čak tri od četiri muškarca barem jednom koristili žene u prostituciji. Kada je legalizirana, oni idu, samo tako. Istovremeno, žene u prostituciji se ne dekriminalizira. Ako su uhvaćene u kršenju propisa o prostornom uređenju, budu kažnjene. Kao i u slučaju ako ne plaćaju poreze. To omogućava vlasnicima bordela ili kupcima da ucjenjuju žene. Mnogi političari i policajaci su također kupci. Moj prvi svodnik je bio policajac, a mnogi od njih su bili i kupci. Čak i neki koji su istraživali slučajeve trgovanja ljudima. Nisu imali nikakvih problema s tim. Kao kupci, ti policajci i političari donose odluke koje im služe kao kupcima. A onda povećavaju prihode bordelima, na primjer, velikim bordelima poput Pashe u Kölnu. Niti jedan političar to ne želi pokvariti.

Možete li nam reći nešto o mega bordelima / lancima bordela u Njemačkoj? Kako su zlostavljanja prostituiranih žena u tim bordelima vjerojatno puno gora, nego u bilo kojoj drugoj vrsti prostitucije (“sve što možete zajebavati”, bande bande, sustavi nadzora itd.) Tko je vlasnik tih lanaca brotela?

HM: Ovdje imamo mega bordele – dvije vrste. Tamo gdje se kupci i žene susreću i odlučuju otići u sobu i one u kojima muškarci koji kupuju žene prolaze kroz hodnike i odabiru ženu koja sjedi ispred svoje sobe. “Zakon o zaštiti prostitutki” iz 2017. zabranjuje paušale ili druge paušalne ponude koje određuju vlasnici bordela, kao i grupnjake. No, ono što vidimo je da mega bordeli opstaju dok se manji, kao i stanovi koji su u funkciji bordela, zatvaraju.

Legalizacija je pretvorila svodnike i trgovce ljudima u respektabilne poduzetnike. Spomenuli ste prije slučaj “princa” von Sachsen Anhalt, koji je uložio u bordele. Ovi “poslovni ljudi” sada mogu otvoreno objavljivati oglase za zapošljavanje novihžena u prostituciji, reklame za bordele mogu se vidjeti posvuda. Možete li nam nešto više reći o ovoj “normalizaciji” svodništva i prostitucije, kao i utjecaju na njemačko društvo i položaj žena?

Time što vlasnici bordela sudjeluju u TV emisijama ili pak vode vlastite televizijske programe, prihvaća se kupovina žena na jednoj novoj razini u našem društvu. Biti vlasnik bordela, upravljati njime ili biti kupac, naprosto nije više viđeno kao nešto loše u Njemačkoj. No, to međutim, ne dovodi i do rasprostranjenog prihvaćanja žena u prostituciji. I nadalje su smatrane šljamom. Ponuda seksa se i dalje smatra moralnom sumnjom, dok je kupovina seksa postala savršeno normalna usluga. Simpatije su jasno usmjerene na kupce i vlasnike bordela i to je ono što nam je legalizacija donijela. Posljedično, muško nasilje prema ženama se normaliziralo. Morala sam si dozvoliti da budem ispravljana od strane poznanika koji nisu znali da sam bila prostituirana žena, samo zato što je to sada „posve normalna usluga“.

Istodobno, normalizacija prostitucije ima dalekosežne učinke na način na koji društvo razumije (ili ne razumije) druge oblike seksualnog nasilja protiv žena. Sada imamo situaciju u kojoj žene koje žele prijaviti silovanje napadaju  optužbom za klevetu u slučajevima kada počinitelj ne može biti osuđen zbog nedostatka dokaza. Ne vidim ovo kao slučajnost.

F: Možete li nam reći o “sindikatima seksualnih radnica” i pro prostitucijskom lobiju u Njemačkoj? Tko su ovi ljudi? Koliko se stvarno prostituiranih žena nalazi u tim grupama? Tko ih financira?

HM: Ovdje je BSD (Berufsverband Sexueller Dienstleistungen), „Specijalizirana udruga za pružanje seksualnih usluga“. To je udruženje vlasnika bordela koje političari konzultiraju o svim pitanjima vezanim za prostituciju, unatoč tome što su samo poduzetici.

Zatim tu je i BESD (Berufsverband erotische und sexuelle Dienstleistungen), “Specijalizirana  udruga za erotske i seksualne usluge”, koja se promovira kao svojevrsni sindikat za “seksualne radnice”, ali oni koji javno govore obično su domine (dominatrixes) ili vode studije za njih, ili iznajmljuju sobe,radi čegu stvarno spadaju među poduzetnike. Udruga ne otkriva koliko im se članova pridružilo.

HYDRA, savjetovalište i ZAGOVARAČKI centar u Berlinu, otvoreno se bavi olakšavanjem i savjetovanjem za ulazak u prostituciju.

F:Kažete da organizacije koje zagovaraju “seksualni rad” ne samo da su potpuno beskorisne u  pomoći ženama da napuste prostituciju, nego da ih zapravo pokušavaju zadržati u prostituciji ili čak uvući nove u nju. Možete li nam reći nešto o tim organizacijama?

HM: Ove su organizacije zbog političkog pritiska počele govoriti da podržavaju izlazne usluge, jer prema njima nije svaka žena prikladna za ovaj “posao”, ali oni ne nude ništa. Umjesto izlazne podrške, imamo zagovaranja i savjetodavne centre, ali njih je malo i s velikim razmakom – postoje cijela područja, ili države, na području Njemačke koji ih uopće nemaju – i većina njih su za “seksualni rad”. Zalažu se da prostituirane žene ne budu viđene kao rizična skupina usprkos  femicidu, veoma prisutnom u prostituciji, zato što smatraju da riskiraju sa stigmatizacijom. Osim toga, čula sam za slučajeve u kojima je prostituiranim ženama koje su htjele izaći, rečeno da jednostavno mogu prilagoditi svoje karijere i raditi kao domine umjesto eskorta. Naravno, to nije neka pomoć.

 

F: Kako se može reći da je država Njemačka najveći  svodnik (porezi i sl.)?

HM: Mnogi od tih zagovaračkih centara primaju javna ili državna sredstva. Ako žene nisu podržane z aizlaz iz prostitucije, već u “boljem uspjehu u seksu”, mnoge ostaju u prostituciji iako to nije ono što žele. Država profitira od toga, jer te žene i dalje plaćaju poreze. Neke žene plaćaju do 30 €  poreza dnevno, tzv. “Vergnuegungssteuer” ili “porez za uživanje”, što je skroz cinično, jer nijedna žena koju poznajem nema nikakav užitak u prostituciji. Troškovi s kojima se žene u prostituciji suočavaju ovih dana su ogromni: 100 do 180 € po danu za sobu u bordelu (plaćaju vlasniku bordela), poreze (plaćaju državi) i veliki dio svodniku.

F: Vidjela sam da su njemački bordeli  sada ocijenjeni kao hoteli. Je li to točno?

HM: BSD, udruga vlasnika bordela, uvela je “pečat kvalitete” koja se dodjeljuje bordelima. Kaže se da u tim bordelima sve žene rade dobrovoljno i samostalno i da tu navodno nema zločina. Pečat je, naravno, potpuno beskoristan. Klub vlasnika bordela dodjeljuje „pečate kvalitete“ bordelima. Koliko to može biti nepristrano ili objektivno?

Ta udruga je čak priznala da je riječ o novoj marketinškoj strategiji koja će privući muškarce koji kupuju žene i koji se više ne trebaju brinuti da će naići na ženu koja je prisiljena biti tamo. U stvari, većinu kupaca to uopće ne zabrinjava. Oni čak mogu i uživati ​​u prisilnoj prostituciji jer tako mogu lakše zlostavljati žene kojima su određene manje granice i koje ne smiju odbiti mnoge seksualne prakse ili njihove zahtjeve, itd. Pečat je usmjeren na određenu skupinu kupaca, onih “etički korektnih”, onih kojima je sada omogućeno da posjećuju bordel bez ikakvih smetnji.

 

S engleskog prevela: Nikolina Zec

 

Nordic Model Now https://nordicmodelnow.org/2017/10/17/francine-sporenda-interviews-huschke-mau/

 

Više o Huschke Mau, na  http://huschkemau.de/

 

Ovaj članak je u originalu objavljen na francuskom http://revolutionfeministe.wordpress.com/2017/10/16/bordel-de-leurope-quand-la-legalisation-gangrene-lallemagne/